Život na otoku može na prvu djelovati jako romantično, uvede te u neki drugi svijet u kojem ne postoji ni vrijeme ni, ako imate pravog (ili krivog) operatera, signal na mobitelu. Samo otok, sunce, more, pas i Ribafish sa svojim štapom za pecanje.
Naravno, to je prednost godišnjeg odmora iz snova koji niže samo najljepše trenutke. Život na otoku nije baš tako jako romantičan ostatak godine, no zadržat ćemo se u ovom tekstu samo na lijepim stvarima. I lijepoj hrani.
Prošli smo s Ribom i njegovim štapom cijeli otok. Nekad uspješno, nekad malo manje, ali uvijek smo navijali, veselili se ili tješili s “ma sutra ćeš uloviti više”. A ono što se ulovi, mora se i pojesti.
Jedna od najdražih Ribinih riba je knez. I kanjac i srdar i… Ma ima toga.
Sve ih je ulovio, nakupio za dobar obiteljski ručak i mogli smo se baciti na pripremu.
Rado bih rekla da sam sudjelovala, ali nisam odveć. Više sam gledala kako se prži u vrelom ulju uvaljana samo u brašno, a Ribina mama zna kad je baš ta sekunda u kojoj se treba ova slatka ribica izvaditi iz ulja. Nikako se ne smije peći predugo jer će je to osušiti. Potrebno je tek nekoliko trenutaka, taman toliko da meso zadrži vlažnost i da repići budu hrskavi, a ribe dobiju blagu zlatnu nijansu.
Uz ribu smo jeli i mamin prilog, kuhani krumpir i tikvice, gotovo pireaste teksture, tek poliveno s malo maslinovog ulja i naravno, dobro posoljeno.
Nije ovo neki vrhunac gastronomije, nećete možda naučiti ništa novo, ali volimo tu i tamo podijeliti i nama draga jela, pogotovo u ovakvom ambijentu u kojem imamo prilike uživati. Uz more, čašu dobrog vina i drage ljude, čak i ovakva jednostavna jela postaju ona koja se pamte.
Nadamo se da uživate u zadnjim danima ljeta, uskoro i nas čeka povratak u Zagreb i našu kuhinju, a s povratkom dolaze, naravno, i novi recepti.
