U zadnjih godinu dana smo triput pokušali doći u Pinjac Pub, isprobati njihovo pivo, ali i hranu. Nismo imali sreće van sezone pa smo jedva dočekali ovaj godišnji na Korčuli i priliku da konačno probamo sve što ovo divno mjesto nudi.
Unastavku pročitajte što o Pinjcu kaže naš Ribafish.
Iako je Žrnovo dosta udaljeno od moje Gradine, nekih četrdesetak kilometara ne baš savršenim otočkim cestama, ovo mjesto i ja imamo jako dugu i lijepu zajedničku povijest. Do tamo sam jednom iz Korčule došao pješke kad nisam imao para za bus, Valentin me vodio na festival žrnovskih makaruna, tamo smo onomad našli par geocacheva, i pet puta sam pokušao popiti prvi korčulanski craft…
Naime, postojalo je otprije korčulansko pivo koje je rađeno u Zagrebu za potrebe lokala u ovom prekrasnom gradu, mislim da se brend zvao OK i punio u The Garden Breweryju.
Istovremeno se pojavio i Pinjac, ali na drugoj strani otoka, i nikako nisam uspio potrefiti termin kad oni rade i mene ima, a ima i piva!
A sada konačno moja Korčula ima pravu pivovaru smještenu u prekrasnoj gostionici na izlazu iz raštrkanog Žrnova. Žrnovo inače ima tri-četiri lokacije, pa se malo teško snaći od prve, ali jednom kad sjednete na terasu ispod velikog mindela (bajama, badema), stalno ćete se vraćati.
Priča traje već dosta godina, i to od dana kada je vlasnik Nikša Curać preko kuma upoznao Silvija Borošu. Poznavali su se i prije nego što je Silvije postao poznati homebrewer koji je u jednom trenutku krenuo raditi craft, a usput je navukao i samog Nikšu da se okuša u varenju piva.
Sve je to rezultiralo da se malo po malo počelo kuhati i u prostorijama njihovog lokala pa danas imamo tri vrste prvog korčulanskog piva – golden ale, weizen i porter, dok su prošle godine za svoj craft festival skuhali i malu šaržu belgijskog soura od vlastito uzgojenog hmelja iz njihovog vrta iza kuće!
Naravno da sam nakon višestrukog fulavanja u zadnjih par godina uparkirao i žedan sjeo u trenutku kad su već ostali bez weizena i tamnog piva („Nismo znali koliko kuhat zbog corone…“), ali je konačno taj domaći, voćan, trpak i nježan golden ale sjeo apsolutno savršeno, i to uz riblju platu! Dživo je upoznao Lunu, a Kasandra domaće Marijine rakije od ruže, oraha, trave i ljute naranče!
Naime, za marendu se ovdje često služi svakojaka riba, a Nikša je specijalist za onu – sušenu i dimljenu! U dvorištu iza lokala gdje se sve peče, grilla i roštilja, postoji i kavez za sušenje ribe (buškadur) u kojem se dehidriraju inćuni, skuše, hobotnice, kao i dimilica u kojoj se sve dimi! Sve to kasnije dolazi na tanjur na debelom sloju domaće rukole, komorača, vrtnih pomidora i kućno kiseljenih kapara, uz izvrstan maslinjak i kvasinu – vinski ocat.
Uz stvarno velik izbor mesa, a posebno su ponosni na T-bone steak od svog otočkog mesara, nakon izvrsne, sočne dimljene skuše, uz pivu su nam sugerirali da probamo hamburger, koji su stvoreni jedno za drugo. Jako dobra kombinacija, ali svakako vam savjetujem, ako ste željni istraživanja i isprobavanja da spojite dimljenu skušu s golden aleom Pinjac. Neki novi vidici, stvarno zanimljivo iskustvo!
Divno je vidjeti ljude koji na djedovini, odnosno u ovom slučaju – tetkovini, rade nešto drugačije, hrabro i kvalitetno, i zato velika podrška obitelji Curać (Jakov konobari i kuha pivo, brata blizanca Antu nismo upoznali, ali je u blizini, mama Marija je zadužena za povrće i tjestenine, tata je sve ostalo), koja u malenom Žrnovu par kilometara od mora radi veliku stvar.
Svakako navratite pod mindel, trenutno rade dvokratno, cijene su stvarno umjerene (pola litre piva je 20 kn), a ako im i ovog nestane (šalim se), imaju izvrsnu Crafter’s Session IPA, pa dok ne nađemo novu craftersku oazu na Korčuli, sve vas pivopije od sveg srca zovemo ovamo!
Pivili!!!
